OLUPINE BARON GAUTSCH I HANS SCHMIDT

Naš najnoviji ronilački vikend započeo je borbom s prometom. Prvi dan nam je uglavnom prošao u putovanju i probijanju na relaciji Rijeka – Matulji – Učka, ali nismo se dali omesti. Do večeri smo se uspješno utaborili u kampu Pineta. Naravno, večer smo odmah iskoristili za ono najvažnije – konkretnu okrepu, klupsko druženje i nezaobilaznu razmjenu najnovijih priča i morskih doživljaja.

Idući dan čvenk u 9:00 h u DC Caretta. Nakon kratke vožnje od smještaja do centra, okupili smo se na brifingu za prvu lokaciju dana – Baron Gautsch. Tko kaže da Istra nema svoj Titanik? Samo što naš ne traži trosatni holivudski film, već kraću vožnju gumenjakom, poštenu bocu zraka i mirnu peraju. Biti na Baronu Gautschu je kao da ste uletjeli u podvodni VIP klub – svuda oko nas bila su jata riba koja su nas gledala kao da smo promašili dress code.

Posebno su nas fascinirali zubaci koji su kružili iznad same olupine, a jednog, kapitalnog, službeno smo proglasili kraljem ovog podmorja! Olupina je stvarno izuzetna za svakog pravog zaljubljenika. Obišli smo je uzduž i poprijeko: spustili se do same palube, prošli kroz bočne šetnice, salon donje palube te nadgrađe gornje palube. Sve to u društvu nevjerojatne količine morskog života. Predivno iskustvo koje definitivno treba ponoviti i možda odabrati Nitrox idući puta.

Druga postaja dana bila je Bumbište, poznato kao jedna od najljepših i najpopularnijih lokacija za ronjenje na grebenima u pulskom akvatoriju, smještena uz obalu Banjola. Tamo nas je dočekao impresivan, dug podvodni zid prepun usjeka i kaverni. Iako nas vidljivost na ovoj lokaciji nije previše „pomazila“, nismo se bunili – pošteno smo uživali u opuštenom drift zaronu.

Po povratku u bazu uslijedila je klasična ronilačka rutina: raspoređivanje opreme, brza okrepa da dođemo k sebi, a zatim povratak u smještaj i timska priprema bogate ručko-večere. Umor i dojmovi su brzo učinili svoje, pa je klupska ekipa rano zaspala, puneći baterije za nedjelju.

Sljedeće jutro, nakon pakiranja i službene odjave iz Pinete, ponovno smo krenuli put Carette. Na redu je bila olupina Hans Schmidt (među roniocima poznat i kao “Istra”). Ponovno nas je dočekalo polusatno truckanje gumenjakom prema otvorenom moru, jugozapadno od Pule i Fažane. Čim smo stigli, postalo je jasno da nam vidljivost definitivno ne ide u prilog. Već na pola konopa, dok smo se spuštali od bove prema brodu, shvatili smo da nas na dnu čeka mračan i pomalo spooky ambijent. Srećom, struje nije bilo. Budući da je brod doslovno prepolovljen, prošli smo stražnjim dijelom sve do krme, istražili štive i dio teretnog prostora, bacili još jedan pogled na palubu i polako krenuli prema površini.

Nakon zarona, odradili smo standardno pranje opreme, malo predahnuli nešto žvaknuli i pozdravili se s odličnom ekipom iz ronilačkog centra. Naravno, rastanak nije prošao bez čvrstog obećanja o roštilju prilikom sljedećeg susreta! Umorni, slani i puni dojmova, krenuli smo prema Zagrebu. U svakom slučaju, vikend za pamćenje!