Mljet
NAVIGACIJA
Što reći o povratku na Mljet, osim da nas svaki put iznova “izuje iz cipela”? Taj najšumovitiji jadranski biser nije samo otok – to je svijet mitova i legendi okružen beskrajnim morem koji nam svaki put probudi maštu i ispiše neke nove priče.
Prvi dan smo „kapali” kroz dan koji je bio sunčan i pomalo vjetrovit ali u konačnici idealan za putovanje, a večer smo proveli uz morske planove s meštrom iz Aquatice. Vremenska prognoza nam se baš i nije smješila (vjetar u najavi!), pa smo mudro vijećali o lokacijama za zarone idući dan.

U četvrtak je bura pokazala zube. Ronili smo iz Polača, prvenstveno iz logističkih razloga, jer je centar nažalost privremeno iseljen sa svoje lokacije. Odlučili smo se za jedan kasniji, lagani zaron na Škojić kuli (kod otoka Kobrave). Ekipa šarolika, grupe miješane, a more? U gornjem sloju ugodnih 17 “celzijanera” – službeno toplije nego vani na vjetru! Nakon smrzanca s presvlačenjem i debrifinga uz pićence, ostatak dana smo proveli u pripremi jela i zeki peki.

U petak je vjetar malo popustio, ali i dalje je na otvorenom moru pošteno valjalo. Opet krećemo iz Polača. Prva lokacija; zid na Kobravi. Lokacija je fora, ali nedostajalo je faune koju smo očekivali u većem broju. Nakon drugog zarona na Pliću Maslinovac, svojski smo se trudili ne smrznuti na obali dok je vjetar ponovno pojačavao. Večer smo proveli u šetnji, pokojem piću i pretresanju uglavnom morskih tema.

Subota, napokon, sunce, nula vjetra i polazak iz Pomene. Prva lokacija – legendarni Štiti. To je onaj Mljet koji volimo: jastozi, murinice, hobotnice, škerami, kirnje i nezaobilazne crneje. Čisti rock’n’roll pod morem! Druga lokacija, Seka crna, također lijepa lokacija, unatoč nešto lošijoj vidljivosti i laganoj struji. Zaron smo začinili akcijom spašavanja sidra jer nam je pukao konop, pa smo se “skupljali” po površini kao pravi brodolomci. Ostatak dana: malo sunčanja, više sušenja, poklopali smo, istraživali malo otok na sjevernom dijelu bunkere i tunela izgrađenih za vrijeme hladnog rata, do pješačenja oko Malog Velikog jezera.

Nedjelja je također osvanula predivna. Isplovljavamo iz Pomene na Korizmeni rat. Zid je predivan – brazde, rupe i usjeci, mada nas je opet začudilo što je “gužva” u moru bila samo u plićem dijelu (standardna ekipa: kirnje, murine i jastozi). Nakon površinskog intervala ponovili smo Štit, jer dobrih stvari nikad dosta! Nakon debrifinga i klope, svatko na svoju stranu – od Svete Marije do osvajanja Montokuca.
Nakon spremanja i pospremanja u ponedjeljak smo krenuli put kopna. Kao i uvijek, odlazimo umorni, ali punog srca. S trajekta smo samo mahnuli otoku uz obećanje: vraćamo se po još dobrih zarona i druženja. Mljet, ostani nam legendaran!
🌊⛴️🤿
