Produženi vikend Murter i Kornati

Produženi vikend Murter i Kornati

Za vikend 30.5 – 02.06 odlučili smo se za ronjenje na Murteru i Kornatima. Smještaj je bio u apartmanima kod Ane, a ronili smo preko ronilačkog centra Najada.

Dan 1.  (četvrtak) Dolazak i druženje

Stigli smo uz buru i osjećaj je bio više travanj nego kraj svibnja. Neki su stigli ranije, neki kasnije, ali na kraju svi su sretno stigli. Nakon što smo se skupili, rasporedili po apartmanima uslijedilio je druženje na terasi uz pivu kojim nas je Ivan Bezić na svojem prvom izletu nakon tečaja počastio (čitaj gajbu). Dočekali smo i ekipu koja je odlučila doći starom cestom, a onda se lagano povukli na spavanje.

Dan 2. (petak) Prvi zaron i klupski roštilj

Dan Državnosti, ustajanje, sunce kroz oblake i još malo bure. Spremili smo se i s iščekivanjem krenuli prema centru. Popunjavanje formulara, upoznavanje s centrom, ekipom u centru, prebacivanje opreme na brodove (dva broda) i polazak na „nepoznate“ lokacije. Nakon cca 35 minuta vožnje po valovitom moru stigli smo nedaleko otoka Žuta i naše prve lokacije (otok Veli Babuljaš (43°47’53.322″N 15°17’02.681″E). Zid koji se protezao u smjeru (I-Z) do dubine 40+ metara. R2+ ekipa vidjela je crvene gorgonije, plove riba, dok je R1 grupa odradila stažno ronjenje na zidu uživajući u istom. Bilo je tu i zamalo otkrivanja novih otoka, ali uron je bio odličan.

Drugi uron odradili smo na lokaciji 10-tak minuta od iste na plići Mišin ((43°52’42.398″N 15°21’27.601″E) gdje je prema lokalnoj „legendi“/pričama brod koji se nasukao potopljen za vrijeme „onog“ rata dinamitom da ne padne u ruke „zlih“ Nijemaca dinamitom.
Lokacija je interesantna s mnoštvom ribe, kormilom i ostacima broda u kojima ima života.

Po završetku ronjenja i povratka u centar, pranje opreme, kava, pivo i povratak do apartmana te pripreme za roštilj (hvala Adi, Darko) i ostataku ekipe koja je vrijedno pripremila sve da bude to još jedna gastro večera. Ne smijem zaboraviti ni Žeka koji nas je počastio sa svojim kegom pive, a kasnije i grahom koje je bio vrhunski, kao ni Tihanu sa svojom pitom od jabuka. Druženje se nastavilo u dobrom društvu.

Dan 3. (subota) Kornati i druženje na tjednu restorana

Napokon se pojavilo i pravo ljeto i nakon dolaska u centar pala je odluka da se ide na Kornate.

Vjetar u kosi, sunce koje piči i mi jurimo prema Kornatima. Ulazimo u Nacionalni park, padaju priče o konobama na na otocima (neki imaju i iskustva s istim) i tako dolazimo do prve lokacije – o. Vela Panitula – Dome (43°45’27.400″N 15°20’31.898″E). Zaranjamo na zid koji se spušta prema 50 m, putem nalazimo na odbačenu ronilačku mrežu iz koje je oslobođen jastog i koju su/smo izvukli iz mora (pomoću deko bova).  Lokacija puna ribe, crvenih gorgonija, škarpina, jastoga, hobi i buja životom, a dodatnu čar daje prevjes koji ide od 10-20 m u duljini od 50-tak metara. Impresivno nema što. Nakon izrona i dojmova idemo na drugu lokaciju o. Kornat – Opat (43°44’34.901″N 15°27’06.199″E). Odrađen površinski interval, malo letjeli dronom, slikali, snimali i spremili se za uron. Lokacije jednako lijepa kao i prethodna sa zidom i životom koji buja. Krinje, murine van rupa, crveni koralji, gorgonije, škarpine, tabinje. Bilo je svega da nam dojam bude potpun.

Nakon povratka s ronjenja spomenuto je da je u Murteru tjedan restorana te se dio ekipe odlučio prošetati do mjesta i isprobati delicije koje su se nudile uz koju čašu vina. Zoki je našao novog food buddy-a u Ivanu Beziću. Dobra zafrkancija, druženje uz pjesme Đanija Maršana (koncert)a, nakon toga odmor jer je sutra novi dan.

Dan 4. (nedjelja) Kaprije i Kukuljar za kraj

Sunce, ljeto, vrućina. Za posljedni dan odlučili smo se za lokacije Punta Kaprije (43°43’10.884″N 15°40’15.960″E) i  Otočić Kukuljar (43°45’35.928″N 15°38’02.796″E). More bonaca, nakon 40 minuta vožnje ronjenje na prvoj lokaciji uz malo lošiju vidljivost, ali i dalje impresivan zid. Po završetku površinskog intervala prebacili smo se do otočića Kukuljara i krenuli na drugi zaron. Ribe (crneji, salpe, fratri, orade) i nekoliko većih primjeraka zubataca kao i velik broj žutih gorgonija. Sama lokacija je vrlo zanimljiva jer ima nekoliko „stepenica“ tako da se samo ronenje može podijeliti po faza i sam otočić se odroni u jednom zaronu. Po završetku ronjenja sretni i zadovoljni vratili se u centar, oprali i osušili opremu i polagano krenuli s pripremama za povratak u Zagreb. No prije toga morali smo nešto i pojesti i tu nas je Žek počastio s grahom  i ostacima roštilja od subote. Hrane kao i obično je bilo „previše“. 😊

Nakon ručka, slijedio je povratak za Zagreb, uz neizbježnu gužvu na cesti, ali svi smo sretno stigli kući

Ronili smo i bilo nam je lijepo te vjerujem da ćemo nešto slično uskoro ponoviti. Hvala svima koji su sudjelovali i pomogli da ovaj izlet bude još jedan koji ćemo dugo pamtiti.

S.