R2 tečaj (opet) u Ribarici i Karlobagu
NAVIGACIJA
Nakon uspješno položenih bazenskih vježbi i teorijskog ispita, došao je red na posljednje R2 vježbe, što bi značilo i posljednji odlazak u Ribaricu. U Ribaricu smo došli već u četvrtak kad smo trebali odraditi noćni zaron, no Majka Pridoda nam je odlučila jakim vjetrom poremetiti planove pa se tu večer umjesto ronjenja igrao Codenames.
Sljedeći dan, nakon doručka započeli smo s posljednjim R2 vježbama, odnosno složenom orijentacijom. Uz kratke prekide zbog vjetra, svi smo uspješno pronašli put do obje bove kao i do obale. Veće probleme smo imali s izlascima iz mora nego navigiranjem pod morem. Ovaj dan imali smo malo dužu pauzu između zarona koju smo iskoristili za jelo, druženje, šetnje ili odmaranje (a neki za slušanje vrlo zanimljivog predavanja za faks…). Napokon je pala noć i dočekali smo svoj prvi noćni zaron. Malo je reći da smo svi bili uzbuđeni i da smo jedva čekali doživjeti morski svijet po noći (s obzirom na jačinu nekih lampi ponekad smo imali osjećaj kao da je dan ). Nakon izrona i međusobnog dijeljenja dojmova još smo se malo podružili i otišli spavati jer su nas sljedeći dan čekale nove vježbe.
Novi dan znači nove vježbe. Subotu smo započeli doručkom i briefingom za sljedeću vježbu koja je bila uron/izron u plavo. Nakon što smo bili uvjereni da smo svi dobro shvatili što trebamo raditi tijekom zarona, brzo smo se spremili, sjeli u aute i zaputili se u Karlobag. Vrlo izazovan zaron svi smo uspjeli (koliko toliko) uspješno odraditi. Potom je slijedilo brzo spremanje i povratak u Ribaricu te debrifing na kojem smo shvatili kako ipak nismo baš svi u potpunosti shvatili što smo trebali raditi tijekom zarona, ali svi smo izronili tako da je vježba bila uspješno odrađena. Slijedila nam je kratka pauza za punjenje boca i lagano jelo, jer nas je popodne ponovno čekala složena orijentacija na kojoj smo ponovno pokazali naše znanje korištenja kompasa i određivanja azimuta (isto tako smo još jednom provjerili jesmo li dan ranije odredili dobre azimute).
Za nas tečajce, završetkom te vježbe završili su zaroni za taj dan, neki su odlučili odraditi noćni zaron, a mi smo donijeli odluku kako ćemo cijeli njihov zaron stajati na obali i gledati njihova svijetla (i da, stajali smo svih 50 minuta i nije nam bio problem što pada kiša). Unutar tih 50 minuta najveću zabavu nam je pružala Zokijeva lampa koja je obasjavala skoro pa do Paga, ali barem smo uvijek znali gdje se nalaze. Nakon što su završili svi zaroni za taj dan, zabavi još nije bio kraj, jer je slijedio kviz kojeg nam je pripremio Ante. Kroz odgovaranje na pitanja saznali smo puno toga (pogotovo zagrebačkih riječi koje većina nas nikad nije čula), ali isto tako smo shvatili koliko zapravo ne znamo, no najbitnije je da smo se zabavili i veseli otišli spavati.
Posljednji dan R2 tečaja bio je rezerviran za dubinski uron, što bi značilo još jedan odlazak u Karlobag. Kad smo se probudili vrijeme vani baš i nije izgledalo obećavajuće. Vani je bilo svega osim sunca i mirnog mora, ali ipak se vrijeme odlučilo smiriti i prije nego smo završili s jelom vjetar se smirio, a čak smo i Pag ponovno vidjeli. Nakon vrlo detaljnog brifinga, spremili smo se za Karlobag. Vrlo uzbuđeni, ali i malo preplašeni krenuli smo u odrađivanje posljednje R2 vježbe i dosezanje tih velikih 40 metara dubine. Zaron je bio uspješan, a to možemo zaključiti po činjenici da smo svi dosegli 40 metara i sretno izronili. Nakon povratka u Ribaricu i kratke pauze odradili smo još jedan zaron po pliću i sretni i puni dojmova krenuli smo se spremati za Zagreb.