Duga, sestrice i malo dite
NAVIGACIJA
Ovo je bio još jedan u nizu legendarnih i nezaboravnih Geronimovskih izleta koji je započeo pljuskom, uhvativši neke na cesti, večeri, bezbrižnoj šetnji. Šetači su naravno bili pokisli kao miševi ali su na kraju sigurno došljapkali do apartmana. Kako to obično biva, nakon kiše dolazi sunce i ovom slučaju ogromna duga u punom luku kao ulaz u kakav fairyland; nagovještaj super vikenda!
Lovišća (Jezera) su skroz 90ties, čak je Grana Padano=the falling branch. Nakon križaljke smještaja, gdje naravno nešto dobiš, a nekaj zgubiš, klimu je pobjedila terasa na kojoj smo se okupili svi i uz cugicu i zekicu te razno razne teme od semafora do novih oprema zabavili do kasnih sati.
Jutro je donijelo prave ljetne uvjete, mirno more, puno sunca, miris soli i borovine u zraku. Naravno, ronjenje apsolutno strukturirano u Milanovom režimu (DC Tramonto – Tisno), polazak u 9:00 te odmah prvog dana dvije predivne lokacije; rt Kaprije i Kukuljar. Priznajem, Kukuljar je osvojio srca svih, R1 profil je bio više nego dovoljan da uživamo u životu ovoga reefa; rakovi, hobe, murine, fratri, škarpine. Na brodu nije bilo napolitanki, već se tražila ona “special” krafna s vanilijom više.
Po povratku, nakon kratkog odmora, partije karata Fish Clasha (the gray skate je bio vrh rasprave) i par slojeva aloe vere, kolektivno smo otišli u Čigrađu, malu lijepu uvalicu prema Murteru te sjeli u Lantanu na večeru. Podruškali smo se, razmijenili doživljaje i iskustva, pa se punih želudaca uputili na zasluženi odmor.
Novi dan, nova akcija, prva lokacija plić Sestrice, svima, pa i kapetanu prvi puta; i apsolutni pogodak! Hobotnica k’o u priči, natjecali smo se tko ih je više vidio, kirnje, fratri, orade, a u nekom trenu su nas počela obilaziti i pratiti dva gofa. Kada su im se pridružila još dva frenda, izgledalo je kao da žele izdvojiti najslabijeg binoma iz formacije😅.
Nakon što smo smazali kolače i kojekakve ostatke hrane koje na kraju uvijek bude i previse na izletima, uputili smo se na Plavi Jadran. Nekima prva olupina u ronilačkoj karijeri, a nekima na koncu zanimljiv povratak na poznato. U svakom slučaju Plavi Jadran postaje sve zanimljivija lokacija kroz protok godina provedenih na dnu. Udomaćile su se neke kirnje, koje postaju sve veće i veće, škarpine kao da ih u stopu prate, a jata fratara se igraju oko dizalice i napuštenih kabina. Pitanje je samo kako se to “dite” našlo tamo?!
Po povratku smo riješili opremu, debrifali se uz pivicu i pozdravili se do sljedećeg super izleta!