Nisam dvojila vrijedi li truda odlazak na Premudu jer sam čula živa svjedočanstva sudionika nekoliko uspješnih geronimovskih posjeta lokaciji poznatoj kao Katedrala i vidjela slike jednog od klupskih kampova iz ljeta 2011. Spomenuti svjedoci vole navoditi podvodne svjetlosne efeke, mnoštvo ribe i drugog morskog svijeta, a utrli su i odlične kontakte među lokalnim stanovništvom koje posjeduje trofaznu struju. Lokacija zvana Katedrala je inače uvrštena u deset najboljih lokacija na Jadranu po Miru Andriću. Iako je šefica vikenda Sandra (za potrebe ovog izleta Sandrina) najavila da je prognoza za subotu loša i da vjerojatno nećemo stići do Premude, svim se sudionicima bježalo iz Zagreba na dugi vikend tako da je pao plan da krenemo u subotu ujutro do Lošinja pa ćemo na licu mjesta vidjeti za dalje. 

 

Po putu su dolazile vijesti s Lošinja da je vrijeme oblačno, ali praktički bez vjetra. Dok smo stigli do Malog Lošinja i pumpe (naša postaja za ukrcaj) već se osjetio jači vjetar s juga. Sjeli smo na kavu, a uskoro su nam se pridružili Šiljo i njegova Goga. Čuli smo priču s veselim krajem koje je neke nagnala na promišljanje žele li više ikad plovit brodom Krško, a doznali smo i da majstor još ugrađuje neku pumpu u Krško na lokaciji brodogradilište u Nerezinama. 

 

Roštilj i kolektivno hranjenje organizirani su u Velom Lošinju u kući Eklić. Nemajući izbora, Hrvoje nas je ljubazno ugostio i dopustio da upotrijebimo dvor za pečenje i jedenje. Nakon udruženog postavljanja cerade zbog kiše, zajedničke pripreme i toplinske obrade mesa i povrća, a potom konzumacije, večer je završila uz slatko, malo štiva na uzici i jednu gitaru. 

 

Ranim nedjeljnim jutrom, tamo negdje oko 9 i po, uspjeli smo se svi dovući do rive u Velom Lošinju sa svom opremom, kompresorom, prtljagom i hranom. Broda i Šilja nije bilo pa smo u iščekivanju pili kavu, reckali domaće nareske, čitali novine, komentirali dnevno-političke događaje i skupljali boju. Kako se Šiljo nije javljao, Sandra je prekinula čekanje i zapovijedila vraćanje opreme i stvari u aute, a hrane u kuću Eklić. Marko K. je ponudio prigodnu glazbenu podlogu.

 

Utješni nedjeljni zaron odradili smo na plaži ispred hotela u Velom Lošinju. Vidjeli smo dosadnu padinu s jako malo života, nešto posidonije s većinom zarona na 3-6 m, ali s 104 potopljene ležajke. Čuvar plaže pamti točan broj jer su posljedica jednog veselja talijanskih turista. Ipak, zaron je bio odličan za vježbanje, Sandra i veterani su skenirali kako dišu i rone novopečeni R1 geronimovci, a ja sam nakon dugo vremena ponovno vukla bovu. 

 

Obitelj Eklić može nam zahvaliti na otkriću kako posjeduju posuđa i pribora za manji restoran. Zajednička večera se još jednom održala u kući Eklić ili novoproglašenom ronilačkom centru GeNatalija. Po principu „Kad tražiš ime, sigurno je žena”, Hrvojev budući ronilački partner Igor dodijelio je centru-to-be ime Hrvojeve djevojke i vrijedne ronilice Natalije. 

 

Za hranu nismo brinuli jer se za sastojke pobrinuo naš R1 Pero, a za pripremu njegova bračna družica gđa Nada, koju u pet dana nismo uspjeli nagovoriti na discovery. Bogati meni sastojao se od 1. juhe od domaćih gljiva, 2. pohane domaće junetine i puretine te više vrsta salata, 3. domaćih kolača (5 - 7 vrsta, gđa Nada i njena sestra). Gđa Nada bi se mogla udružit s Ćukijem te paralelno držat napredne kulinarske tečajeve K2 i K3. Nešto iza 8h ukazao se i Šiljo te najavio put na mitsko kopno imenom Premuda. Jedva, ali uspjeli smo se svi izvući iz kreveta, spremit sve stvari i hranu te osvanuti u 6:30 na rivi. Ukrcaj na brod Krško počeo je u 6:33, a u 6:53 smo se odgurnuli od rive. Na brodu Krško bili su tada kompresor, sve boce, oprema, prtljaga, hrane za bar tjedan dana, nešto vode, veliki lonac za grah, kolica iz dućana, 19 ronilaca, 2 neronioca, 1 dijete i vlasnik broda/kormilar Šiljo. 

 

Plovili smo uz jugoistočnu obalu Lošinja, blizu otočića Ilovika, dalje prema svjetioniku na otočiću Grujica i u daljini napokon ugledali Premudu. Iskrcali smo se u luci Krijal i povećali broj ljudi na Premudi za 50%. Kompresor i boce našli su se u prikolici koju pogoni pravi quad, hranu i dio stvari smjestio je naš domaćin Božo u svoj autić, a ostalo smo natovarili na sebe i krenuli uz brdo do kuće s apartmanima. Kompresor je dobio svoju vlastitu kućicu, a zahvaljući Mariju i dovoljno struje za punjenje boca. Kompresoristi su dobili na raspolaganje dvije ležajke za hvatanje boje u predasima i novine od dana prije. Odmah su bile na redu boce od jučerašnjeg zarona, a šefica vikenda je dala prijedlog lokacija i jelovnika za sljedeća dva i po dana. 

 

Usprkos cijelom tovaru hrane i drugih potrepština, ipak nam je falilo par sitnica pa smo se prošetali do mjesta Premuda i dućana do kojeg se dolazi cestom iz Krijala za 15 min laganog hoda. Na Premudi praktički nema cesta i gotovo nema ni automobila. Većina se tereta i ljudi prevozi u prikolicama koje pogone manji traktori/motokultivatori. Trajekt i katamaran pristaju u Krijalu, a mjesto Premuda se nalazi u brdu. Točnije, nalazi se na sredini otoka na nekoj vrsti platoa, smješteno među nasade maslina, voća i povrća. Vidjeli smo školu, crkvu i glavno okupljalište – dućan. 

 

Nakon smještaja i okrepe, utihnuo je kompresor pa smo popodne krenuli na zaron. Plan je bio zaronit na Rt Bale. Kako se diglo nešto mora i brod nije mogao sidrit na predviđenom mjestu, u pet minuta bili smo na lokaciji Katedrala. Uz malo konfuzije zbog juga i nepripremljenosti za lokaciju, nisam vidjela skoro ništa od ljepote po kojoj je Katedrala glasovita. 

 

Prije večere se dio ljudi, R1 i pratnja, uputio na zaron na vanjsku stranu škojića Hripa. Pohvalili su lokaciju i preporučili je za ronjenje. Ostali smo počeli priremat večeru. Šefica vikenda odredila je slijed jela: juha od rajčice (glavna koordinatorica Marijana J.) i rizot od lignjica (glavna koordinatorica Marijana N.). Ostali ljudići su pomogli pripremit i narezat sastojke, probavali jelo i savjetovali, posuđivali po apartmanima što je trebalo, postavili stol tako da smo u suton svi zajedno jeli na velikom trijemu pred kućom. Nakon vesele vožnje quadom, noćni zaron počeo je blizu otočića Hripa praćen podsmjesima svih kojih su već bili na noćnom zaronu na Premudi. Šiljo nas je preveo brodom do otočića kojeg od Krijala dijeli uski i plitki kanal. Plan je bio ući u procjep između Hripe i Masarina, baciti pogled na zid na vanjskoj strani i nazad roniti do rive u Krijalu. Međutim, kako je struja u plitkom procjepu punom stijena bila dosta snažna, produžili smo odmah preko kanala prema Krijalu. Struja je i tamo bila jaka, ali kako je Grga vodio, more je obilovalo ribom iznad pijeska i livada posidonije. Pod rivom su nas dočekale mrtve grancipule, a na rivi hladni noćni vjetar. Zaron je bio pun perajanja i dosta plitak, s najvećom 

dubinom 7,6 m. 

 

Kako je R1 ekipa stigla na vikend s prosječno 3 zarona, a lokacije na Premudi nisu mačji kašalj, Sandra je sljedeći dan svakom R1 stavila u binom jednog R2. Pazili smo na malene R1 i oni sami su potvrdili da su treći dan napredovali i bolje ronili, ali od brige i pažnje nisam vidjela ništa. Rt Bale na kojem smo ronili ujutro je prekrasna lokacija, ali vidjela sam samo 3 gorgonije i osjetila jaču struju na vrhu rta. 

 

Popodne smo ronili na otočiću Bračić uz dosta jaku struju, a vidjela sam samo nešto stijena, posidonije i jednu veliku ribu. Sandra, Marko R., Mario i Grga su ronili pravi R2+ zaron. Vidjeli su s vanjske strane otočića amfore i ostatke brodoloma te početak lijepog zida. Između zarona nas je gđa Nada dočekala na trijemu s ručkom, pravim prvomajskim grahom (i kobasicama za nevegetarijance), a Marko R. je organizirao radne akcije za čišćenje terena za boćanje kako bismo propisno dočekali Praznik rada. 

 

Turnir u balotama, boćama ili bućama održan je uz puno zanosa, nešto štiva, hladne nareske i pitu od jabuka u pravom prvomajskom duhu. Igrali su svi sudionici našeg izleta. Pokazalo se da su neki ronioci pravi profići, a neki i pravi suci od balota. Mi ostali smo se zadovoljili nekih postignutim pontom/puntom. 

 

Jutro u srijedu je bilo tužno. Morali smo se oprostit od Premude, sunce se povuklo, a bilo je i upala mišića od boćanja. Dogovor je bio zaronit još jednom na Katedralu. Put zarona bio je sličan zaronu dva dana prije, ali doživljaj nov. Zaronili smo niz konop s bove, napravili nekoliko krugova po cijeloj Katedrali uz jedan izlazak kroz veliki otvor. Mogu potvrdit da je Katedrala odlična lokacija vrijedna ponovnog posjeta. 

 

Poslije zarona smo se vratili u Krijal, utovarili kompresor, popili posljednju kavu na Premudi, oprostili se od našeg domaćina Boža i isplovili prema Velom Lošinju. Na pola puta smo presjekli veliki broj morovrana posloženih u dugačku liniju na morskoj površini. Pozdravili smo Šilja i Krško na rivi u Velom Lošinju te krenuli prema Cresu i trajektu u Meragu gdje smo navalili na škrinje sa sladoledom i sreli autobus pun časnih sestara. Nažalost, pola sat je prekratko, a mi smo bili izmoreni plovidbom, pregledavanjem log bookova i ronjenjem. Inače bismo ih nagovorili na discovery u zamjenu za struju kad ćemo na izlet blizu njihovog samostana te da nas se sjete u molitvama za osebujne putnike. Pred klubom smo uz nadzor odbora za doček istovarili opremu i kompresor, improvizirano oprali boce i obećali si da ćemo skoro, možda već na jesen, pokušat još jednom zaronit na Katedralu. (Usput, nitrox tečaj je Katedralu ponovio deset dana kasnije.) 

 

Premuda, vidimo se!

 

Tekst: Marijana N.

 

Fotke: Marko R., Igor R., Dijana P.