|
Povile 9. - 11.12.2011.
S druge strane lonca od gulaša ili Repriza zatvaranja sezone
Prije kojih mjesec dana pukle su vijesti da Marko opet ima u planu kuhat gulaš. Čim sam ugrabila malo neta, odmah sam se prijavila na izlet s gulašem u naslovu. Trebalo se požurit, nije više bilo puno mjesta. Potom sam vidjela da je najavljeno kuhanje i jedenje u Povilama. I ako baš želimo, možemo i ronit...
Zatim su pukle i vona-bi-R2 priče. Kako je 3 tjedna prije bio u planu pismeni, nadali smo se da će breveti doć do gulaša da skemijamo neki noćni zaron. Tko uopće roni kad je more hladnije od 25ºC? Rekla je nepoznata osoba, sklona jugu Jadrana i zaradila prijekorne poglede. Skoro smo R2, a R2 ima zadaću ronit u otežanim uvjetima. A postoje glasine da su noćne Povile prava poslastica.
Za mene je to bio povratak na mjesto zločina jer sam u Povilama prvi put bila u travnju ove godine na polaganju svog R1 tečaja, na prvim borbama s opremom i plovnosti, ali i lijepom druženju uz ronilačke specijalitete.
Okupili smo se u petak ispred kluba u 18h. Natovarili smo opremu, boce i nas same u aute. Nismo imali kombi za ovaj vikend pa je trebalo malo više vještine u pakiranju i preslagivanju opreme. Dodatni elan je priskrbila glasina da nitko ne treba po putu zgazit jazavca jer Josip nosi meso za gulaš.
Pravi ronioci nikad ne preskaču sigurnosni zastanak. Neki su ga odradili kod Kapetana u Novom Vinodolskom, a ostali na odmorištu u Ravnoj Gori.
Nakon iskrcaja i razmještaja po sobama, uslijedilo je druženje na terasi uz hladne napitke te tortilje s mileramom i češnjakom. Nisu svi jeli istom brzinom pa smo išla spavat u različita vremena.
U subotu ujutro probudili smo se opijeni mirisom prirode, s naoblakom i južinom.
 Prvi zaron je krenuo malo iz 11h. Kao pravi, veliki ronioci, većinom smo svu opremu natovarili na sebe na jednoj od terasa i nizbrdo do lokacije Povile plaža klasika desno. Jednu su grupu činili Siniša, Marko, dva R2, nekoliko vona-bi R2 i Josip, a drugu tečajac Sven i pratnja na čelu s Prennerom, kojemu je to bilo prvo vođenje. (Ako se nakon R1 dobije ronilačka akceleracija perajom po debelom mesu, što se i kako dobije nakon prvog vođenja?)
Povile su dosadna, pretežno pjeskovita lokacija, siromašna životom (ima više boca, nego riba i ostalih bića zajedno). Ali odlična za druženje i vježbanje ronilačkih vještina. Pratila nas je loša vidljivost, a u subotu i osjetno jaka struja. Temperatura mora bila je pravo ljetna, čak 13-14ºC. Dosta stvari sam vidjela prvi put jer su tečajni zaroni bili prošli u borbi sa samom sobom i opremom. A kako je binom iza nas bio spor, moj binom Josip i ja smo stigli više puta i nazdravit pronađenim praznim limenkama pive.
Nakon što smo oprali opremu i složili za cijeđenje, pali su prvi  keksi i juhice da presječemo do obećane večere. A bila je navodno i neka kava kod Kapetana u Novom Vinodolskom.
Kako naša vona-bi R2 družina ipak još nije dobila brevete pa nismo mogli na noćni zaron, liječili smo tugu mirisima od pripreme gulaša, pripremom deserta za večeru, a Zoran i Josip su naložili kamin da nam ugrije dušu.
Sedmorica noćnih su nas kasnije tješili kako je zaron bio totalno bez veze i kako smo bar na vrijeme stigli na večeru, dobili bolja mjesta pri loncu s gulašem te ugrabili nešto njoka (tjestenina je bila samo za utjehu). Međutim s dna stola su se čula mrmljanja tipa: onu lignju od pola metra bih rado mijenjao za neki šnicel...
 Nakon gulaša, binom-hostesa Josip i ja smo razdijelili pitu od jabuka, koja se nije baš brzo jela. Malo tko je imao mjesta nakon gulaša.
Uz prst-dva vina, bambusa ili koje kvartine uslijedilo je druženje uz vatru, a domaćin Karlo svojim je lokalnim vezama riješio naš nedjeljnji ručak. Uslijedilo je probavljanje večere s pogledom na slap, a neki su se upustili u avanturu posjete samom slapu.
Večer je dijelu društva obilježilo igranje Dixita, kojeg su donijeli Natalija i Hrvoje, a koje se odužilo uz vatru i čaj. Uspjeli smo zarazit i neke koji su se spremali na spavanje. Odlučili su da ne mogu leć prije Miloša.
Nedjelja ujutro, zaron opet oko 11h. Vrijeme prije zarona proteklo je u pružanju prve pomoći vrijednom roniocu dr.roš. Zokiju koji se razrezao perući posuđe. Glavna medicinska sestra je naravno bio najvažniji dio njegove ronilačke opreme – njegova vrijedna binomka Iva. Dio ekipe je markirao uron jer su otišli po ručak (mlado od ovce) na Krk.
Taman što je grupa s tečajcem nestala u vodama punima vrulja, naša grupa je krenula u nepoznato. Lokacija je bila Povile plaža lijevo. Bio je to još jedan standardni Povljanski krajobraz, ali Sinišin zaključak da lokacija ima potencijala hrabri za budućnost.
Dok se gulaš od iznutrica krčkao, a mlado od ovce veselo okretalo, završili su debrifinzi i svima su dodjeljeni zadaci za ručak. Ljudići su gulili i pekli krumpire, sjeckali luk, kuhali palentu.
Ne znam što je bilo lošije: gulaš s palentom ili rebrica od janjca s pečenim krumpirom. Možda odlučim do proljeća.
Na kraju smo spremili opremu, pozdravi se i krenuli u Zagreb, u klub istovarit boce i oprostit se od ronilačke ekipe uz rezimiranje poučaka završenog vikenda.
Neki od njih su:
- Prijavite se na gulaš, možda dobijete i ronjenje.
- Ništa ne ide na silu pa ni breveti koji kasne.
- Tugu se uvijek može presjeć gulašem, pitom i Dixitom.
- Ne, nije stvarnost ponedjeljak, nego vikend. Ponedjeljak je iluzija.
- Službeno izlazimo iz horoskopske godine Roštilja i ulazimo u godinu Janjetine.
Izlet je bio lijep i već se veselim ronjenju u godini koja slijedi.
Svima za Božić želim plan za prvi povratak u stvarnost u novoj godini, a u novoj godini svega dobra. Prvo zdravlja i breveta da možete ronit i u otežanim uvjetima, a potom puno lijepih druženja na dobrim lokacijama s odličnim ljudima.
Marijana Nodilo
|