|
Vis
30.09. - 09.10. 2011.
Pet i petnaest ujutro. Mobitel zvoni. Sandra je. Kaže da me čeka za minutu pred zgradom. Shvaćam da sam bio glup i krivo postavio alarm. Ubrzano dolaženje sebi, spremanje, nalazak s ostatkom ekipe kod Brune gdje nas čeka kombi. Krećemo za Vis!
Tako je nas osmero krenulo lagano put Splita. Jutro je započelo ugodnim iznenađenjem - besplatna kava na benzinskoj na autoputu. Dovezli smo se za promjenu na vrijeme na trajekt i par sati kasnije stigli na Vis. U Vis. Tamo nas je dočekao ostatak ekipe. Morali smo požuriti jer je prvi uron bio već za par sati.
Na brzinu ostavljamo stvari u apartmanima, odvozimo opremu na obalu i čekamo brod iz Mante, centra preko kojega smo ronili. Stiže po nas mali katamaran s ljubaznom i simpatičnom posadom - pitamo ih gdje idemo na prvi uron. Teti. Mrak!
Odmah po skoku u vodu (pozdrav Tonćiju ;) ) šok i nevjerica - vidljivost veća od 5 metara! Dapače, puno veća! Definitivno jako ugodno “iznenađenje” za nas naučene na sjeverni Jadran (a o Riječkoj luci da ne govorim :) ). Olupina pred nama, tone riba na sve strane. Spuštamo se do dna olupine, tu nalazimo poveću tabinju i ugora, svakoga u svojoj cijevi. Nažalost, bili su sramežljivi za izaći vani i zaplesati s nama. Svejedno, uron ostaje u pamćenju kao jedan od ljepših u životu zbog velike količine ribe i simpatične olupine.
Popodne dolazimo k sebi u kafiću na rivi uz radlerje. Vraćamo se u apartmane da vidimo di ćemo to živjeti idućih tjedan dana. Nije loše, svi smo na okupu na četiri kata, taman smo zauzeli cijelu zgradu. Gazdarica nam za malu nadoplatu nudi korištenje konobe u prizemlju - zajedničkog prostora u kojem možemo spremati večeru i slično. Prihvaćamo.
Večer je provedena uz vino i gitare na moliću pokraj apartmana.
Idući dan imali smo uron na olupini Vassilios. Većina nas nije ostala previše impresionirana, većinom zbog toga što je olupina na većoj dubini pa nema puno vremena. Stoga planiramo još jedan uron na njoj na nitrox.
Popodneva smo provodili na 2 načina - neki su pješačili okolicom i pentrali se po brdima, a neki su se izležavali na kavama na rivi. Tu i tamo imali smo izlete u okolicu gdje smo obilazili vojne tunele. Tako smo obišli i vidikovac nad Komižom te Titovu špilju.
Idući dan uron na medvidinoj špilji - lokaciji di je nekada sredozemna medvjedica imala mlade. Špilja se nalazi na Biševu i dugačka je oko 150 metara od kojih je polovica u mrklome mraku. Prikladna lokacija za lagano okusiti draži speleoronjenja u sigurnim uvjetima (u bilo kojem trenutku se može izroniti na površinu). Najviše smo se zadržali na ulaznom dijelu gdje dopire više svjetla. Kraj špilje je zanimljiv - mogu se vidjeti geološke formacije na stropu i na samome kraju mala plaža na kojoj su se gorespomenuti mladunci izlegli.
Nakon urona odveli su nas da vidimo modru špilju. Ušli smo u nju podvodnim putem, ronivši na dah ispod luka kroz koji se ulazi unutra. Modra špilja je nešto prekrasno. Smirujuća atmosfera i intenzivno plava svjetlost koja dopire iz vode nisu uspjele biti uzdrmane čak ni našim prisustvom.
Nakon povratka i standardnog opuštanja na rivi, proveli smo večer zajedno u našoj konobi kojoj smo nadjenuli ime Konoba “Kod Geronima”. Svaki je dan netko od nas nešto spremio, a često su se ljudi dodatno potrudili pa smo imali i desert. Bilo je tu svega, od ribljih do mesnih specijaliteta i od palačinki do kroštula što se slastica tiče.
U utorak smo ronili na lokaciji naziva vanjska sika. Lijepi uron s velikom količinom murina koje vire iz zidova, ali i onih hrabrijih koje su bile skroz van rupe. Čak smo jednu uhvatili kako nešto gricka po dnu. Na kraju urona veličanstveni safety stop na vrhu podvodne planine. Ronioci plutaju uokolo na sve strane, a iz planine vire murine sa svojim tupavim pogledima kao babe na starogradskim terasama - možeš ih gledati i prebrojavati.
Srijeda nas je dočekala uronom na olupinu Fortunal, na sjevernoj strani otoka. Olupina se nalazi na preko četrdeset metara. Ipak nas to nije spriječilo da napravimo jedan dive-by nad olupinom i dotaknemo vrh jarbola koji je na 37 metara. Brod izgleda lijepo, šteta što će proći još koja godinica prije nego ću ga moći pošteno vidjeti :) Ostatak urona se nije činio zanimljivim sve do kraja gdje se nalazi dosta duboka podvodna špiljica s nekoliko dvorana. Zavukli smo se mrvicu u nju do prve dvorane, dalje nismo htjeli jer to već prelazi u speleoronjenje. Svakako dobar osjećaj! Na izlazu iz špilje nas je dočekala neka mutava hobotnica koja se šetala naprijed-natrag po stijeni iz samo njoj znanih razloga. Da bude još zanimljivije pratila ju je jedna pirka.
Idući dan imali smo uron u uvali Zakamica, oko hridi Kamik. Zanimljivost ovog urona bila je još jedna špilja obrasla pijeskom. Nažalost, nismo imali puno vremena za je obići ali smo zavirili unutra. Nismo uspjeli vidjeti velikog hlapa koji navodno obitava unutra.
Za petak je planirano ronjenje na Vassiliosu na nitrox, pa je večer prije Pero u mojoj pratnji dogovarao / nadgledao punjenje boca u ronilačkom centru. Veći je dio ekipe, predvođen Sandrom koja je kroz izlet isplivala kao vođa planinarskog pokreta i dobila nadimak Ćukica, šetao po okolnjim brdima i istraživao još vojnih tunela. Pero i ja smo se naslušali ronilačkih i ribarskih priča (npr. sigurno niste znali da je moguće roniti u betonu :D ).
 I tako stigao petak, a s njime i najavljivano jugo (”a okreće na jugoooo...”). Ipak, unatoč našim nadama, Vakula i ekipa nešto znaju o meteorologiji. Petak je prošao bez ronjenja. Uglavnom u odmaranju. Sve do predvečer kada je počeo spektakl. Najprije smo se zaputili prema Visu pritom zastavši u vinskim podrumima Lipanović gdje smo kupili poklon pakete za rodbinu, prijatelje i sebe. Onda smo se šetali Visom i ubrzo je, nakon propalog pokušaja posjete muzeju, došlo vrijeme da odemo na večeru u konobu Pol Murvu u mjestu koje se zove Žena Glava (da...). Uslijedilo je uživanje u hrani popraćeno pričom sa simpatičnim i pristupačnim vlasnicima i osobljem konobe.
Druženje je potrajalo do dugo u noć, a probali smo više manje sve što živi u moru. Velika preporuka! Kao ekstra show program, gnjavili smo dva mala francuska buldoga (mama Anđa i mala Besa) pred konobom.
Negdje oko ponoći sam klonuo tijelom (ali ne i duhom!) i proveo ostatak vremena u nekom sjedećem polusnu. “Ovaj je potonuo ko Baron Gautsch!” rekao je Vlah i, kao što obično biva na izletima na kojima smo skupa - dobio sam novi nadimak.
U subotu je okrenulo na buru. Nije bilo moguće isploviti, ali smo ipak željeli roniti. Odveli su nas na zid blizu centra natuknuvši da lokacija i nije neka sreća. A kad smo već i onaj nitrox imali - a da ga iskoristimo :) Lokacija nije bila tako loša, al definitivno manje impresivna od ovih iz standardne ponude.
Zanimljivo je bilo roniti pod velikim valovima. Tako se 5 na 5 pretvorilo u 5 na između 3 i 6. Navečer sam ja spremao večeru koja je, premda je bila dobra, ostala u sjeni Ireninih fenomenalnih kolača :)
U nedjelju je dio ekipe otišao rano ujutro, dio ekipe je odustao zbog vjetra i zahlađenja, a nas sedmero hrabrih otišli je roniti u uvalu Gnjilina.
Osjetili smo okus predstojećeg zimskog vremena. Hladan vjetar na mokroj koži. Mmmmmm.... Lokacija je prilično dobra - puno rupa i usjeka na lijepome zidu. Na samome početku urona pored nas prozujalo je jato od 30tak palamida. Dosta impresivno za vidjeti!
Nakon urona pozdravili smo se s ekipom iz centra, napravili smo brzinski ručak, skupili i utovarili stvari i krenuli put Zagreba.
Ronjenje, kave, špilje, olupine, kupanje, tuneli, riba, lignje, konobe, izbjegavanje kamenja, mačke, nekonvencionalni frizeri, pekare, Cosmopolitan, kvartine, fast food apstinencija, još mačaka, još kvartina, tuneli, bunkeri, stijene, hib, vidikovci, šetnje, FKK, podrumi, roštilj, ekipa, druženje, pjesma, valovi, vrućina, hladnoća, noćno nebo, besplatna kava, na komandu, pijesak, istraživanje… Vis - vidimo se mi opet!
Kako je bilo pod vodom pogledajte u priloženom videu!
Vladimir ‘Baron Gautsch’ Prenner
|