|
Lokacija: Riječka luka + Kostrena (Kvarner - Nitrox tečaj)
Pjesma izleta: TBF - Veseljko
Nakon par mjeseci odgode konačno smo dočekali nitrox tečaj u klubu. Bolje ikad nego nikad! U Markovoj organizaciji, a u sklopu tečaja, ronili smo na 2 olupine - obje u Riječkoj luci. Radi se o   olupinama ElHawi Star (prikazan u sretnijim danima) i Sigrid. Olupine se nalaze iznimno blizu obale pa je cjelokupno iskustvo bilo dodatno začinjeno gradskim miomirisima :)
Krenuli smo standardno - petak nakon posla. Kava u Ravnoj Gori, dolazak u Kostrenu gdje sjedamo na piće. Čak je i Miloš pročitao knjigu! :) U međuvremenu smo razmješteni po sobama, na dvije lokacije. Organizator izleta je mudro sebe stavio sa ženama, a nas muške udaljio na drugu lokaciju. Dogovorili smo se da se nalazimo sutra ujutro u Kostreni na kavi, pa idemo na prvi uron u 10. Mi smo spavali kod neke tete, relativno blizu ronilačkog centra u Kostreni.
Sutradan - ronilački doručak (Seven Days) i razbuđivanje uz kavu u ronilačkom   centru. Uskoro smo shvatili da je vrijeme za pokret. Analizirali smo mješavine u bocama, označili ih i krenuli autima i kombijem prema Rijeci. Utovarili smo pola boca i opremu na brod, nismo se stigli ni okrenuti i već smo stigli na lokaciju. Oblačenje i skok u vodu more.
Prvi je uron bio na brodu ElHawi Star koji se nalazi negdje između 30 i 40 metara dubine. Potonuo je 1982. godine kada su ga “pametno” natovarili nekim drvima tako da se prevrnuo na bok odmah po izlasku iz luke. Izgleda da su u međuvremenu zaboravili na njega jer je ponovno otkriven tek negdje 2003. godine kada je počela iz njega curiti nafta na površinu.
Pobacali smo se u vodu i krenuli se spuštati po konopu do broda. Na jedno 18 metara smo uletili u pješčanu oluju i vidljivost je postala primitivna. Sjetivši se nekih ne tako ugodnih iskustava brzo sam prestao izigravati frajera i primio se rukom za konop - šta je sigurno, sigurno je! Još malo spuštanja i ElHawi Star se ukazao pred nama. Nažalost, zbog loše vidljivosti i oblačnog vremena nismo u potpunosti doživjeli impresivne dimenzije ove metalne grdosije. Spustili smo se na kojih 30tak metara i ronili uz brod prema propeleru koji je na nekih 35 metara (propeler je ogroman, propele su duge valjda 2 metra). Tu sam  bacio oko na kompjuter koji je pokazao da do ulaska u dekompresijski režim ima još preko 10 minuta i odmah se zaljubio u nitrox. Vraćali smo se po rubu broda polako natrag do konopa diveći se stvarno velikom broju riba pritom razmišljajuć što li im je samo tako fino u luci da ih ima toliko i velike su. Pri izronu su neki od nas po principu bratstvo i jedinstvo malo dijelili međusobno zrak :) A i one 2 boce koje su visjele sa broda nisu bile za bezveze :D Sve u svemu jedan veseli safety stop. Isto tako, otkrili smo na teži način i da mogućnost duljeg boravka na dubini osim veće potrošnje zraka uzrokuje i  pothlađivanje - bilo je dosta cvokotanja zuba na brodu. Fani nije mogla doći sebi idućih sat vremena pa je zaključila da će ipak na drugi uron u suhom odijelu :)
Nakon urona imali smo pauzu pa smo otišli prošetati riječkim korzom i nahraniti se. Nažalost je pauza bila prilično kratka, pa smo morali adekvatno djelovati - MekDonaldz, SurfNFries, kava i povratak na brod.
Druga je olupina još bliže obali od prve i smještena na nekih 30tak metara dubine. Sigrid je potonuo 1977. godine razbivši od udarca u obalu prilikom nevremena. Olupina je prerezana na pola - pod vodom je ostala krma i dio trupa.
Vidljivost je ovog puta bila nešto bolja, a i sama olupina je manja pa je osjećaj prostora bio bolji. Okružili smo olupinu, prošli kroz štive broda i malo se vrtili po palubi. Zbog korištenja nitroxa 36 nismo se mogli spustiti do propelera ispod kojega se navodno može proći. Isto tako, na briefingu nam je rečeno da je moguće kroz prozore na brodu vidjeti unutrašnjost sa razno-raznim predmetima, ali na kraju nismo ni to vidjeli :(
Izronili smo po konopu, napravili sigurnosni zastanak, popeli se na naš brod, i vratili se na obalu. Riba je kao i na prethodnom uronu bilo puno i na sve strane... Najsretnija je na ovom uronu bila Fani zbog gorespomenutog suhog odijela. Nije mogla skinuti smješak s lica od toplinom uzrokovane sreće!
Navečer je bio organiziran roštilj. Na putu smo otišli u Plodine i kupili sve potrebno - epična pobjeda, uspjeli smo kupiti taman mesa i nekako smo uspjeli pretjerati s kruhom (obično je situacija obrnuta). Roštiljdžije Marko i Klarić ispekli su ćevape, kobasice i  vratinu. Drugi su pomagali oko pripreme povrća i milerama za salatu i umak. Na roštilju smo započeli debriefing prvog urona koji službeno još uvijek traje :) i prokomentirali cjelokupni izlet. Pred kraj nas je posjetio dobro raspoloženi gazda s kojim smo se raspričali. Umor nas je brzo svladao pa smo se pokupili na spavanje. Pješačenjem do doma puštali smo Scatman Johna (ne pitajte...).
Idući dan - doručak u pekari pa kava. Povratak u apartman - teta vlasnica nas prisiljava da popijemo kavu. Pakiramo se i odlazimo do Kostrene na... kavu. Tako napumpani kofeinom razmišljali smo o uronu i uspjeli ga smisliti do negdje 2 popodne. Odlučili smo ponovno roniti s nitroxom na zidu u Kostreni uz izlet do novopronađene potopljene barke. Zanimljivost na barki - lonac i kazetofon. Ronili smo u 2 grupe.
Nakon urona smo više manje jednoglasno zaključili da nam se ne da raditi još jedan. Sjeli smo na ručak u konobi More u Kostreni koji je dosta potrajao. Nakon toga pranje opreme i put ka Zagrebu. Nova ronjenja s nitroxom su u planu već ovaj vikend! :)
Vladimir Prenner
Foto: Tresh
|