|
Kostrena 28.-29.05.2011
 Kad smo se u subotu ujutro našli u Darlingu nije baš bilo jasno tko će voziti zbog raznoraznih otkazivanja, dokazivanja, crijevnih bolesti i partnerskih angina. A da ne govorim o vremenu koje je u 8 ujutro bilo za prekriti se jorganom preko glave i lagano čekati povoljniju vremensku epizodu.
Ipak, prepustili smo se svojoj kišnoj sudbini vjerujući da sreća prati hrabre, tko ne riskira ne profitira, no pain, no gain i tako još bezbroj leksičkih kombinacija na raznoraznim indoeuropskim jezicima koje su nas sve ohrabrile u našem naumu da otputujemo za Kostrenu.
Nas osam se zbuksalo u dva auta, zajedno s opremom i hranom iz Bille i kad smo stigli u ronilački centar gotovo da više nije bilo traga kiši. Tko riskira profitira.
Nenada smo negdje usput uspjeli pokupiti tako da je naša grupa narasla na devetero ljudova. U subotu smo ronili dva puta, u nedjelju samo jednom. Ronili smo u dvije skupine. Super u Kostreni je što je sve na jednom mjestu, i klub i kava i hrana, a i lokacija je stvarno lijepa. Imam samo dvije slike sa vikenda, ali posebno sam se potrudila za ovaj izvještaj i ukrala sam par slikica sa Zurubovog fejsa; Zukyja smo sreli odmah po dolasku, pa nam je i to podiglo raspoloženje, vidjeti poznata lica. Vvibice su tamo tako pitome da ih možete maltene maziti, a ja sam sva bila oduševljena i sretna što sam tu u tom trenutku i što mogu vidjeti tako lijep prizor.
 
Manje sam bila oduševljena hladnoćom. Nemam baš puno urona pa sam skroz zaboravila taj dio s hladnoćom. Nakon nekih 25 min sam se već počela veseliti izlasku. Ali ne, svaki nam je uron trajao skoro sat vremena, taman da izađeš i drhtiš par minuta ispod tuša. Uglavnom, vidjeli smo raznorazne šarene ribice, i to jako puno ribica, kako se hrane i naganjaju i bivaju.
Vidjeli smo jednu veliku škarpinu i par dobrih porcija orada koje su kružile oko nas . Neno gleda svijet kroz vrijednost i težinu vvibica. Što god vidi, odmah mu mozak prespoji vrijednost u dekagramima.
Da on piše ovaj izvještaj dobili biste točnu kilažu i recepte, ali ovako ste dobili pet rečenica o tome da je meni bilo hladno. Mislim da su ostali svi bili ok što se hladnoće tiče.
 Ronilački centar je bio pun Talijana, Slovenaca i Mađara, pa smo mi bili malo zanemareni, ali na kraju smo mi jedina grupa koji ima članicu kojoj je posvećena jedna DCK boca, i to je Tea! Nacrtali su joj čak dva srca na njezinoj dvanaestici. Ipak, nismo ekipu iz centra htjeli previše daviti za smještaj, a uostalom shvatili smo da je najbolje i najjeftinije spavati kod Dinka u Crikvenici, koji nas je velikodušno primio.
Od subotnjih znamenitosti treba još napomenuti da se na plaži sunčala gol golcata žemska i da ja imam moralne dvojbe oko toga jesam li ju trebala slikati, pa evo objavljujem cenzuriranu fotku da podijelim s vama taj teret prosudbe. Biste li vi uslikali nekog tko je gol na plaži koja nije nudistička? Biste li slikali da vidite na plaži nekog u kostimu medvjeda?
 Nedjelja, podne, jedan zaron, laganini. Osim što sam ja imala zamagljenu masku i opet se sledila, mislim da su svi ostali uživali u zaronu. Hrana u centru, pa neki na kavicu/pivicu, neki na sunčanje/podgrijavanje a neki na učenje portugalskog. A potom pakiranje i doma! Jako opuštajući vikend, vrlo lijep start u nadolazeću sezonu!
Ivana Ćosić
|