|
Povile 18. - 20.3.2011. polaganje tečaja R1
Jedna sasvim prosječna grupa ...
Tako se barem čini na samom početku dok nas ne upoznate malo bolje.
Naš vikend u Povilama krenuo je u petak s okupljanjem u 18 sati, kako smo se već navikli sve je teklo polako i pomalo, bez žurbe i stresa. Trpanje opreme, još pokoji dobar savjet i poučak našeg instruktora Marka i asistenta Pere. Pohvalno je to što smo naučili da svi moramo biti prisutni i pomagati na utovaru opreme i tu se stvarno pokazao naš timski duh i ozbiljnost pri polaganju ovog tečaja. Naravno uvijek postoje iznimke tako i u ovom slučaju, pridruženi članovi našoj grupi tečajaca Azra i Matija nisu se pojavili :-(. Krenuli smo iz Zagreba u 19:30 sati s nekoliko automobila i s klupskim kombijem. Osim nas tečajaca, pridružili su nam se nešto iskusniji ronioci te unijeli dodatnu dinamiku našoj maloj grupi. Naš auto je vozio i možda budući ronilac Andreas, bez problema nas je dovezao na dogovoreno sastajalište Captains cluba u Novom Vinodolskom. No jedan auto čiji vozač je bio Svilko, kasnije prozvan Slivko, je do Novog stigao preko Senja, zanimljivo je kako nitko iz tog auta nije primijetio da možda to i nije najbliži put do Povila. Sam dolazak na smještaj i okupljanje na terasi uz lagani povjetarac obogatio je i kolač od jabuka koji sam ispekla za naš prvi zajednički odlazak na uron. Uz miris i okus kolača lagano smo se razišli po sobama. Ujutro je dogovor bio u 10 sati na terasi.
 Dan prekrasan, sunčan, uzbuđenje prisutno kod svih. No instruktor Marko je odlučio da ćemo prvo održati zaostatak predavanja i pričekati da nam se pridruže Azra i Matija te krenuti se pripremat za 1. tečajni uron oko 14 sati. Predavanje o planiranju urona, organizaciji te evidenciji ronjenja definitivno je bilo potrebno prije samog urona. Svi smo marljivo i poslušno odslušali Marka, a toplina proljetnog sunca još nam je više dočarala ljepotu ronjenja. Naši prijatelji ronioci koji su bili s nama na vikendu odlučili su zaroniti oko 10 sati, tako da su nam se neki pridružili i na njihovom drugom uronu, a našem 1. tečajnom u 14.45 sati, lokacija Povile/ plaža.
Ronili smo na dubini do 13 metara, 39 minuta. Svi, ali baš svi su se smrznuli, na temperaturi mora od 8 stupnjeva. Bilo je raznih šokova, izbezumljenosti, ali i veselja, nekima se ispunila dugogodišnja želja da napokon zarone u moru. Jedna sasvim prosječna grupa, ali savršenog sastava, ronili su redom:
Marko - instruktor
Ana-Marija - domaćica zrakoplova – binom - Branka, PR-ovka SOS Dječjeg sela
Svilko/Slivko – ronilac na dah – binom - Natalija, učiteljica u osnovnoj školi
Hrvoje - FERovac- binom - Josip, vojnik
Matej – predstavnik češke manjine - binom - Matija, napokon se pojavio
Pero – asistent
 Za nama su išli predvođeni iskusnim podvodnim fotografom Trešom, Maja i Zoran.
Osim testiranja izdržljivosti u hladnom moru, sve je teklo donekle ok, bilo je tu malo oranja po pijesku perajama, bilo je tu loše plovnosti, ali bilo je tu i zvjezdača, mnogočetinaša, spužve sumporače, vrulja, pokoja boca i guma.
Dok smo mi ronili ostatak ekipe je vrijedno radio na tome da omoguće sjajne uvjete za roštilj koji je uslijedio kasnije navečer. Dobar roštilj, dobar kuhar na ovom vikendu Zoran je nastavio sa svojim umijećem i za roštiljem. Svi su fino pojeli, a onda je nastao veliki upitnik tko će sve to pospremiti. Ma uvijek se nađe neka „budala“ dok ostali još uživaju uz koju čašicu vina ili grabe zadnji ćevap. Uh, kad smo već kod ćevapa, što ih ronioci na dah mogu pojesti :-). Noć je bila burna, što od probavljanja, što od bure koja je stvarno jako puhala. Neki pametnjakovići su ostavili svoje stvari vani pa su ih ujutro tražili da bi mogli složiti opremu do kraja za drugi tečajni uron.
Uslijedilo je još jedno jutarnje predavanje, osobine voda, flora i fauna, briefing i polazak na uron u 14:20 sati. Iskusnija grupa je odlučila da ne ide na uron ujutro već su se neki pridružili našoj grupi. Malo nas je bilo više, ali definitivno zabavnije. Planirano vrijeme urona je bilo  40-45 minuta, plan je bio da ulazimo na molu u vodu skokom, no zbog oseke premjestili smo se na stranu iza molića, gdje je bilo valova ali nije strašno ljuljalo. Možda se pojavio pokoji problem s oblačenjem peraja, ali uspješno je riješen. Na samom početku zadnjem binomu, tj. Matiji se gumb za prisilno doziranje na regulatoru uključio te je odmah izgubio 70 bara. Na našu sreću uron je bio kraći, navodno smo se po dojmovima svih tečajaca manje smrzavali mada je temperatura vode bila istih 8 stupnjeva, kao i prvi dan. Kako bi to Marko lijepo rekao: „Sve je to u glavi!“ Samo spuštanje je izgledalo presmiješno, svi smo se tražili dok Pero kao voditelj ovog urona nije krenuo, pa se lijepo posložila linija.
 Ronili smo na dubini od 19,1 m, 29 minuta. Bilo je tu još malo perajanja, mahanja rukama, loše plovnosti, ali bilo je tu ponovno zvjezdača, jedna ribica koja je virila iz pijeska, limenka ožujskog piva… Uslijedilo je pranje opreme, debriefing i svečana inicijacija, perajom po stražnjici :-) .
Proljeće samo što nije stiglo, dan do prvog dana proljeća u Povilama na tečaju R1.
Sjajno za jednu sasvim prosječnu grupu tečajaca.
Branka
Što reći na kraju... svi su preživjeli!
Vidimo se na nekom od idućih izleta!
|