|
Lošinj - Premuda - Katedrala, 6.-8.11.2009.
Prije dvije godine Dinko i ja smo pričali o Premudi. Ja o ljepoti ljetovanja na pustom otoku, on o Katedrali... Spomenuli smo i Marku...
  O organizaciji vikenda na Katedrali moglo se već čuti... Nešto se i prije pričalo ali nitko do sada od nas nije bio tamo. Tema je postala ponovo aktualna kad je pred oko 2 mjeseca na sastanku, pod razno, najavljen izlet na Premudu - Katedralu.
Odgađano vikend po vikend, došao je onaj pravi kada više nije bilo odgađanja! Ni „Masivan Napad“, ni brod izvučen na suho centra s kojim smo trebali ići roniti, ni loša vremenska prognoza nisu nas mogli zaustaviti! Sve je dogovoreno! Uz sveprisutni element iznenađenja organizatora, vikend i akcija počinju!
...Ćuki je štedio amortizere kombija i «dogovorio» utovar u petak u 16.15! Tko «normalan» to može stići i tko «normalan» želi stići na utovar 2 kompresora i 30-tak boca?! (Paralelno je bio vikend u Povilama.) Iza «petice» smo potrpali stvari u kombi i po autima i kako tko krenuli put Lošinja. U Delnicama snijeg, supač!, prognoza za vikend nije obećavajuća ili kako kaže jedna klupska parola: «Nevrijeme je naše vrijeme».
 Prvi smo stigli u Veli i krenuli u potragu za hostelom i tetom Katarinom, našom domaćicom. Gradić je u 21.00 bio poprilično pust. U samom centru uz crkvu pronašli smo hostel, a simpatična Katarina nas je uputila gdje možemo pojesti pizzu, popiti piće i pričekati ostatak ekipe. Konobarica se vidno zbunila kad smo tako kasno naručili pizzu... Ujutro u 6.30 zvona crkve zvone i ne prestaju...Jel to Ćuki naručio buđenje!?
Šiljo, kapetan broda zvučnog imena „Krško“ je po dogovoru i prije 8.00 pokucao na vrata i donjeo dobre vijesti; more je mirno i možemo isploviti po planu. Bili smo na rivi za pola sata spremni na ukrcaj. 2 sata i 15 minuta do Premude, lijepa vožnja, da je ljeto bilo bi presavršeno!!! Nakon interesantnog «motivacijskog» brief-inga uranjamo po grupama.
U špilji tišina, tama i svijetlo koje se probija kroz otvore u stropu, sveprisutan osjećaj mira, vrijeme kao da je stalo.Na izlazu u svjetlu siluete ronioca ispred nas. Lijepo!
Lijepi uron. Lijepi dan. Dinko, ponoviti ćemo na proljeće!
Hostel je super. Katarina je super. Marko je super, priprema večeru za sve. Gulaš od vepra. Spremalo se to i krčkalo 3-4 sata, taman dovoljno dugo da se Triger naspava! ;)
 U međuvremenu je Robač postigao rekord u pictionary-ju, najbrže pogođeni pojam, a Maja i Ivana su se na kraju «dogovorile» da su pobijedile. ;) Večera je bila za 5!, a Anin desert je odlično sjeo na kraju. (Marko+Ana zaljubljeni par! ;))
Poslije večere smo otišli u šetnju Velim da potrošimo silne kalorije, a na opće ugodno iznenađenje pridružila nam se i Tihana. Nedjeljno jutro bilo je oblačno, mirisalo je na kišu. Neki su odustali od ronjenja, a tečajci i uporni na rivi su čekali brod. Šiljo je kasnio, izvan luke more se pjenilo.
Nije bilo smisla ići dalje od Rovenske. Krenuli smo! «Stani! Fali Irena!» Ćuki je otrčao po nju i uguravajući je u brod...aladin i baterija su opali u more...i onda smo svi počeli oblačiti odijela.
Zid u Rovenskoj je bio ok, ali je bilo hladno. Na debrief-ingu Ćuki nije štedio riječi hvale za tečajce. «Bolji od zadnjih tečajaca koji su bili najbolji!» lijepe riječi lijepo je čuti, pogotovo od Ćukija. ;)
Kiša nas je ispratila do trajekta. Iskrcaj je bio u 19.00 pred klubom, hrpa ljudi u lancu na istovaru...Eh, da je bar proljeće i početak sezone!
I na kraju, što reći? Ponovit ćemo u četvrtom mjesecu! ;-)
Sandra
|