Šefica vikenda Sandra se nije dala smesti najavama lošeg vremena pa smo krenuli u petak iza posla. Uspjeli smo svi stići na dogovoreni trajekt u Valbiski. Neki s pizzom u rukama, a neki s gumama i kočnicama potrošenima na autocesti Zagreb-Rijeka.
 

Sastanak sa Šiljom, zakazan na pumpi u Malom Lošinju, prošao je očekivano.  Kartabianka je glasila presuda, a novi sastanak zakazan prije subotnje zore na istom mjestu. Tako nas je još jednom na kratko ugostio hostel u Velom Lošinju.

 

Nakon plovidbe po tmurnom, vjetrovitom vremenu napokon smo oko 9h ugledali Premudu. Odmah po iskrcavanju na mitsko ronilačko kopno prvo smo se fotografirali da imamo dokaze da Premuda postoji, zatim smo tražili signal da se čekiramo na društvenim mrežama da svi vide gdje smo. Potom smo nakrcali kompresor, boce, hranu, osobne stvari i ponekog ljenjikavog ronioca u prijevozna sredstva lokalnog stanovništva, a mi polagano krenuli prema našem smještaju. Oprema i boce boravili su tri dana na rivi bez da ih je galeb pomirisao. Mediteran kakav je nekad bio ne dira tuđu ronilačku opremu.

 

 

Odmorili smo se od puta i pripremili za zaron, a zasjalo je sunce koje nas nije napuštalo do kraja izleta. R2+ grupe je preveo gazda Božo svojom barčicom preko uskog kanala do prolazi između otočića Hripa i Masarine. Na površini je bilo valova i primjetna struja, ali već na 5 do 6 metara dubine more je bilo prozirno, osunčano i spokojno na zidu koji spaja dva otočića. Krenuli smo lijevo na zid vanka Masarina koji pada na otprilike 20 m, a potom se pruža kosina do gotovo 40 m ispod kojih je novi zid.
 

R1 grupa je ronila oko rive u Krijalu. Priznali su da lokacija nije loša, ali dio njih je dodao da im je dala poticaj da napokon završe R2 tečaj.
 

Nakon prvog zarona krenulo je i punjenje boca zrakom, a sebe hranom. U međuvremenu je stigao i trajekt iz Zadra pa smo za popodnevni zaron bili u punom sastavu.
 

Čim smo napunili dovoljno boca i odmorili se, skupili smo se na rivi, pripremili za zaron i krenuli na desetak minuta udaljenu lokaciju uz otočić Bračić. Kako je Šiljo otišao nazad na Lošinj prevesti vesele mladence i njihove goste na prvu bračnu plovidbu, na drugi zaron nas je vozio njegov prijatelj i premudski stanovnik Smoki, od prije poznat medijima. 

 

Krenuli smo s platoa južno od otočića na vanjsku stranu zida. Iako je svjetlo već bilo slabije vidjeli smo dosta života na lijepom zidu te nekoliko amfora kao znak brodoloma. Brzo nakon izrona uslijedio je romantični morski zalazak sunca. Zahvaljujući Ani i malim pomagačima za večeru smo uživali u punjenim paprikama, ćufticama i pireu od krumpira, a Senka nas je sve iznenadila kus-kusom za desert. Večer je nastavljena uz punjenje boca i druženje uz gitaru, a neki su se odvažili i na noćni zaron. 

 

Prvi zaron u nedjelju je bio na Katedrali, a vozio nas je Šiljo s brodom nakićenim od prethodnog dana. Katedrala je jedna od najljepših lokacija na Jadranu. Sastoji se od morskog grebena, smještenog u uvali, u kojem se nalazi sustav prostorija i prolaza  osvijetljenih kroz brojne otvore i pukotine. Kako sam ovaj zaron bila sa R1 grupom, istraživali smo plato iznad katedrale, promatrali morski život i mjehuriće koji su izlazili kroz brojne otvore. 
 

Uslijedio je dnevni odmor uz pripremu za večeru i punjenje boca za popodnevni zaron koji je bio na Rtu Bale. Jako lijepi zaron počeo je s južne strane rta i većim se dijelom odvijao oko prevjesa na samom vrhu rta punog života. Viđeno je nekoliko jastoga u rupama na zidu te velika tabinja na polici, mnoštvo riba, spužava. Spašen je i jedan češki državljanin.
 

Zahvaljujući djevojkama koje su večer prije napacale meso, Zoranu koji je iskordinirao meso te Vuju i Linu koji su ga ispekli uz pomoć malih ložača, za večeru smo jeli odličan roštilj. Momci od roštilja su se potrudili i naribali jabuke pa smo za desert jeli pitu od jabuka. Uz punjenje boca večer se odužila pa neki kažu da je završila turnirom u balotama, a navodno je izgubljen i prethodno spašeni Čeh te nečija oprema za kupanje. Ujutro su pronađene i izgubljene stvari i izgubljeni Čeh tako da pouzdano znamo da nisu zajedno preplivavali u Italiju.

 

Trojica ronilačkih štrebera predvođenih Milošem otisnula su se na jutarnji noćni prije svanuća. Na danjem svijetlu ponedjeljka su pričali kako su vidjeli razna čudesa. Vjerojatno bismo im trebali vjerovat jer nisu spominjali kita, dupine i hlapove.

Spremili smo sve stvari uz doručak te krenuli na posljednji zaron produženog vikenda. Ronili smo još jednom na Katedrali. Ovaj put smo se bacili u istraživanje zidova koji je okružuju i otkrili više špiljica i niša te brojni morski život, uključujući nekoliko hobotnica te velikog zubaca koji je pasao na jednoj od padina.

 

Put povratka u Zagreb je pratilo lijepo i sunčano vrijeme, pranje boca na pumpi u Malom Lošinju, pizzi koja je postala peciva, čekanju i prelasku trajektom, pravoj pizzi te tužnom putu nazad na istovar u klub.

 

Zaključak vikenda

ronioci: 23; gosti: 2; pas gost: 1 (Bubi);

pojedenog mesa: 15 kg; pojedenog povrća: 10 kg; 

pojedenog voća bez jabuka: neutvrđeno;

oguljenih i izribanih jabuka: 3,5 kg; loš ribač jabuka: 1-2; pojedenih pita: 1;

odigranih turnira u balotama: 1 (navodno);

potrošeno struje: 200 kn, 

kompresiranog svježeg premudskog zraka: otprilike 345 000 L.

 

Moj zaključak: lijepih zarona: 5;

povratak na Premudu: svakako;

novih ljudi na crnoj listi: - 1 + 2 - 1 = 0.